- Senzori nagiba
- Uvod i povijest
Uvod i povijest
Od prekidača do tehnologije senzora
Tehnologija senzora kosine ili nagiba tijekom godina napredovala je od jednostavnih prekidača za nagib do sofisticiranih, u cijelosti elektroničkih senzora kojima se kombiniraju višestruke tehnologije istraživanja.
Prekidač za nagib
Prije mnogo godina, ovi uređaji nisu bili senzori, već prekidači koji su se sastojali od kotrljajuće kuglice pod kojom se nalazila vodljiva ploča. Prekidači su osmišljeni na način da se, dostatnom razinom nagiba i uz pomoć izvanjskih sila fizike, kuglici omogućuje napuštanje početnog položaja i stvaranje električne veze s pločom. Taj se signal zatim mogao upotrebljavati za funkcije prekidača ili kao indikator.
N primjer, takvi senzori upotrebljavali su se s vanjske strane vlakova kako bi se otkrilo unakrsno ubrzanje. Čim bi senzor signalizirao zavoj, prirubnica kotača mogla bi se podmazati.
Senzori temeljeni na tekućinama
Uz jednostavne prekidače za nagib, senzori temeljeni na tekućinama u sve su većoj mjeri postajali uobičajena pojava. Po prvi je puta ova tehnologija zavrijedila naziv „senzor nagiba”.
Lijevo: položaj „isključeno”, desno: nagnuti položaj
- Obična elektroda
- Desna i lijeva elektroda (+/-)
- Vodljiva tekućina
- Dobiveni kut nagiba
- Obični priključci
Senzori nagiba ispunjeni tekućinom sadržavali su otporne ili kapacitivne tekućine u zabrtvljenoj šupljini. Kako se kapsula nagiba s kraja na kraj, tekućina se prelijeva s jedne strane na drugu, čime se mijenja otpornost ili kapacitivnost unutrašnjeg sklopa, a izlazne vrijednosti sklopa mogu se izravno pratiti. Mogu se pojačati ili prebaciti u druge vrste izlaznih vrijednosti. Iako su se ovim senzorima u mnogim područjima primjene mogli zadobiti točni i pouzdani podatci o nagibu, oni su imali nekoliko slabosti, među kojima su i sporo vrijeme odziva, osjetljivost na vibracije i ograničen vijek trajanja.