- Senzor vodljivosti LDL
- Tehnologija
Tehnologija senzora vodljivosti
Vodljivoću se mjeri koliko dobro tvar provodi električnu struju. Na nju utječu količina slobodnih iona (soli, kiselina, alkala) u mediju i temperatura medija: to je vie slobodnih iona, to je veća vodljivost. Senzor vodljivosti obično se sastoji od dvije metalne ploče koje su u doticaju s medijem. Ako se dvije elektrode urone u vodljivu tekućinu te se na njih dovede napon, proteći će struja.
Pozitivno nabijeni ioni (kationi) pomiču se prema negativno nabijenoj elektrodi, a negativno nabijeni ioni (anioni) pomiču se prema pozitivno nabijenoj elektrodi. to je vie slobodnih iona u mediju i to je veća električna vodljivost medija, veća je i struja.
Tehnologija koja se upotrebljava u senzorima vodljivosti ovisi o dizajnu. Postoji razlika između konduktivnih i induktivnih senzora vodljivosti.
Konduktivni senzor LDL100
Senzor LDL100, poput drugih senzora vodljivosti za izravno mjerenje, sadrži dvije metalne elektrode. Razlika u naem dizajnu jest da kućite senzora i metalna cijev služe kao prva elektroda, a metalni vrak senzora služi kao druga elektroda.
Napon koji se dovodi između vrka senzora i spoja vijka kućita, a mjeri se protok struje.
Napomena: S obzirom na dizajn elektroda, senzor LDL ne preporučuje se za upotrebu u plastičnim cijevima.
Konduktivni senzor LDL101
Za razliku od senzora LDL100, u senzoru LDL101 kućite se ne upotrebljava kao elektroda, već postoje dvije elektrode u obliku prstena postavljene jedna u drugu. Napon se primjenjuje između unutarnje i vanjske elektrode, a tu se mjeri i trenutni protok.
Važno je napomenuti da je, za razliku od senzora LDL100, ćelijska stalnica senzora LDL101 nepromjenjiva. Softverom za unutarnju upotrebu moguće je mapirati različite ćelijske stalnice da bi u svakom trenutku bilo moguće ostvariti najbolju razlučivosti u čitavom mjernom rasponu. Stoga se senzorom LDL101 u jednom uređaju nude funkcije za koje je u drugim senzorima potrebno imati različite inačice.
Induktivni senzor vodljivosti sastoji se od dviju metalnih zavojnica omotanih žicom u plastičnom kućitu (drutvo ifm u tu svrhu upotrebljava PEEK). Prva zavojnica (zavojnica odailjača) stvara električni napon u tekućini. Ovisno o vodljivosti medija, stvara se izmjenična struja. Potonjim se stvara izmjenično magnetsko polje u drugoj zavojnici (primatelju) koje je proporcionalno vodljivosti medija.
Mjerenje induktivne vodljivosti ima nekoliko prednosti:
- Visoka otpornost na koroziju zahvaljujući vrku od PEEK-a.
- Neosjetljivost na krute tvari u mediju sve dok mjerni kanal nije začepljen.
Znate li?
Uobičajen problem s dugim vrcima PEEK-a oblikovanih injektiranjem je to to se često odlome. To se događa zbog napetosti uzrokovane promjenama temperature i tlaka koje nastaju posebno u primjenama CIP.
Izrađen od jednog dijela, vrak omogućava materijalu PEEK da se jednako iri s promjenama temperature, čime se tlak ujednačenije raspoređuje duž osovine i sprečava mogući nastanak točaka napetosti. Održava se opća dostupnost stroja.
Utjecaj temperature na senzore LDL
Vodljivost materijala posebice ovisi o temperaturi otprilike od 1 do 5% po °C. Svi senzori vodljivosti imaju ugrađen sustav za mjerenje temperature da bi se nadomjestile temperaturne razlike u mediju.
Namjena je grafikona prikazati razliku između nadomjetene i nenadomjetene vodljivosti. Bez nadomjetanja (plava crta), vodljivost se povećava ili smanjuje na temelju temperature, to jeste vodljivost vie ne ostaje stalna iako je medij i dalje isti. Pri upotrebi nadomjetanja (narančasta linija), pruža se stalno mjerenje koje je moguće ponoviti. Na taj se način dobivaju izmjerene vrijednosti usporedive u različitim trenucima. Vie informacija o nadomjetanju temperature i načinu namjetanja možete pronaći u odjeljku o kalibraciji.
Za svaki je senzor dostupna besplatna tvornička potvrda. Potvrda se stvara izravno tijekom proizvodnje i dodjeljuje serijskom broju. Senzor prolazi kroz različite stanice za kalibraciju od kojih se temperature i vodljivost svake stanice razlikuju. Tijekom zavrne kalibracije, senzor se upotrebljava s referentnim senzorom. Sve te informacije moguće je pronaći na tvorničkoj potvrdi.
Besplatno preuzmite tvorničku potvrdu s naeg mrežnog mjesta. Pobrinite se da pri ruci imate serijski broj senzora da biste ga mogli upisati.
Kalibracija polja
Senzori drutva ifm u vae se prostorije isporučuju spremni za upotrebu. Međutim, jo uvijek možete prilagoditi senzor posebnom mediju ili referentnim temperaturama na licu mjesta. U tu je svrhu moguće namjestiti dva parametra, kalibracijsko pojačanje CGA i nadomjetanje temperature T.cmp tako da senzor bude prilagođen poznatom referentnom mediju.
Kalibracijsko pojačanje [CGA]: uskladite mjernu krivulju senzora s poznatom vrijednoću referentnog medija. Vrijednost je moguće postaviti između 80 i 120%. Za potrebe računanja, poznata se vrijednost dijeli izmjerenom vrijednoću.
Nadomjetanje temperature [T.cmp]: mjera u kojoj odstupanje temperature od referentne temperature (obično 25%) uzrokuje promjenu vodljivosti.
- Nadomjetanje je moguće slobodno postaviti između 0 i 5%/K.
- Nadomjetanje temperature navedeno je ili u tehničkom listu medija (za medije na bazi vode, norma je 2%) ili se utvrđuje pomoću pravocrtne jednadžbe, mjerenjem istog medija na dvije temperature.
Namjetanje vrijednosti CGA i T.cmp može dovesti do veće točnosti, ali u većini slučajeva nije potrebno.